Četvrtog dana Festivala, u Maloj sali je izvedena predstava „Ožiljci“ Omladinskog pozorišta Bileća i Doma kulture „Jevto Dedijer“ Bileća, a u režiji Bojana Milidragovića koji sa svojim mladim ansamblom progovora o vječitoj društvenoj temi: nasilju.
Nastala prema motivima pripovijetke „Deca“ Ive Andrića i priča „Šestica“ Jelene Tasić i „Ko je to?“ Selme Parisi, ova predstava donosi dramaturški mozaik u kojem je teško razaznati gdje završava jedna, a počinje druga ili treća priča, pa se može reći da ovi književni predlošci predstavljaju samo dio procesa nastanka jednog originalnog teatarskog djela, čija se tjelesna i duhovna, odnosno stvarna i metaforička bol osjete već u naslovu.
Iako „Ožiljci“ obiluju manjim i većim, pretežito izvedbenim pogreškama, ožiljci koje ova djeca pokazuju pred svima osjete se i fizički, i psihološki i duhovno, jer njihovo iscrtavanje na licu, oni prolaze cijelim svojim bićem. Ova djeca, malo prošla Andrićeva, a ipak naša, sadašnja, više ne čekaju da život padne na „Šesticu“ niti sanjaju nametnute sretne krajeve, ali se uporno pitaju: Ko je to? I sebe, i druge. Lako im je povjerovati, jer i sami provjeravaju: šta znači biti nasilnik? Kada igraju žrtve, prisjećaju se vlastite boli koju im je neko drugi nanio, a dok stvaraju nasilnika, tragaju za boli koju bi oni mogli ili već jesu, svjesno ili nesvjesno nanijeli drugima. Riječima, ne nužno šakama.
U okviru amaterskog teatra ova predstava je psihološki prokopala najviše, vjerovatno i ne znajući koliko se daleko može ili treba otići, a možda i ne odredivši svoj vlastiti idejni cilj. Ako se pak željelo sagledati nasilje iz što više društvenih i ličnih uglova, onda se u tome gotovo u potpunosti uspjelo, jer sa pronađenim predloškom, sa improvizacijom u koreografiji, sa tačno odabranom muzikom, sa boljim i lošijim pojedinačnim glumačkim izvedbama, sa poigravanjem sa nadrealnim i vještim spajanjem stvarnog i imaginarnog, sa ogoljenom scenografijom i poništenim kostimima, Omladinsko pozorište iz Bileće je stvorilo opipljivo, istinito i katarzično postapokaliptično društvo, u kojem, taman kad pomislimo da nema svjetla i nade, lanac nasilja pukne pod pritiskom dobra.
